|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
o meni:ispod slinih umjetničkih imena,imam i pravo.Leda(16).dadam..Idem u HTŠ,luda sam za Twilight sagom koja mi je i glavna inspiracija za pisanje,čudno,no,volim čitati i druge knjige,plesati,pjevati(san o novim gunsima),pisati svašta..obožavam svog bernardinca Bena koji je najslađe stvorenje na svijetu:)i tako..za više o meni pothudite se doznati..grizz
ne volim matišu i stvari o kojima treba previše razmišljati..volim uživati u životuu!!patim za mojom idealnom slikom savršenog muškarca Rockyem Balboom ili Edwardom Cullenom..ali,ne biste vjerovali,smatraju me normalnom ososbom.
dakle,volim:sebe,neke ljude,obitelj,svijet onak,boje,crnu i crvenu,rock,muziku općenito,luđake,vampire,opsesije, razgovore,čokoladu,sladoled,ok, knjige,omiljenu četverologiju,inteligentne životinje,
bernardince,Bena,Edwarda Cullena,svoje frendice,gitaru,tipkovnicu,sve stranice s.Meyer,bižu,gluposti,zajebanciju, smijeh,,tamu,mrak, svijetlo,sunce,pluton,more,valove, bellinu uspavanku(jer i mene uspavljuje),majce,bellino neshvaćanje općenito,vatra i led-poglavlje iz pomrčine,
edwardove citate,starke,bon jovi,gunse posebno,još jednom čokoladu,svog bacu jeju kuhara ,svoju mamu jer čita sumrak i sve vas,moje drage čitatelje..
ne volim:
dječje špangice za kosu,umetke općenito,vukodlake,zmije, umišljenost,grmljavinu,kukce bilo kojeg oblika,komplicirane igrice,matematiku,crtanje,Jacoba Blacka/osobni razlozi),ljude bez samopouzdanja,ljude s iskrivljenim pogledima na život i tak...nepravdu,i tak..ja sam ugl.pozitivna i na volim kad ljudi misle da je sve crno..i to je to.
činjenice:volim pisati pjesme,volim romantiku,još imam brdo medvjedića,grozno pečem palačinke,ljena sam do bola
It's been a long time, baby, how've you been,
But it sure feels good to see you again, my friend.
I still remember just like yesterdays
Though the miles and the smiles roll on, they won't fade away
And it hurts just like hell to let go, but I know
Kings will be kings with crowns to defend
But I'm just one man and I can't pretend
A heart's just a heart and songs have to end
Dreams will be dreams and friends will be friends
Now and forever, now and forever
I still remember when you didn't know my name.
We were lost on the road but you made it my home just the same,
God I wanna say that you gotta hold on when we go our separate ways
But when your radio's on, you're hearing this song
I hope that you say nothing's changed
Kings will be kings with crowns to defend
But I'm just one man and I can't pretend
A heart's just a heart and songs have to end
Dreams will be dreams and friends will be friends
Now and forever, now and forever
Kings will be kings with crowns to defend
But I'm just one man and I can't pretend
A heart's just a heart and songs have to end
Now dreams will be dreams and friends will be friends
Now and forever, now and forever.
Helou ljudovi!!!!!Javlja se jedna vrlo hepi girl….hehehhe..moja bič zna zakaj..hah..no,da počnem razumljivijim jezikom…vrlo dugo smo se moto kutija za kekse i ja gledale….barem pola sata..na posljetku sam odlučila uzeti jedan keks..i shvatih da je od naranče..e jebiga…baš to ne volim..tak da sam sad iziritirana!!šalla…ugl,čula sam na nekim blogovima polemike oko bilježnica..moje su baš sweet..heheh..na životinje i sve su šarene…hahha..poput moje optimistične(iritantne)naravi..i baš se veselim školi…ne znam zaš,iskreno…al sam uzbuđena ful…a da..sljedeću subotu ću u rukama držati moju četvrtu vječnu opsesiju,tak da me i to drma polako..i tako….došla mi je frendica s mora..moja ljube,baš smo se napričale..o pastusima..haha…nda,nije bitno..držim joj fige za spoj..u subotu..sa markecom..preslatki su..trebate vi to vidjeti..heeh..a i ja polako osjećam leptiriće,al ne zbog njega…heheh..to će ostati moja alpska tajna..haha…dns sam čak uspjela šetati Bena,ben je moj uskoro jednogodišnji bernardinac čiju ću sliku uskoro staviti…preslatki je…hehhe….i tak..
Dragi moji čitatelji,hvala na slušanju..i uživajte…i da…jeste li zapamtili pouku ovog posta?uvijek pazite kada kupujete moto kekse,da ne bi izabrali skučajno one sa narančom,osim ako niste narančini poklonici…svejedno,veliki pozz i mojoj Ani mariji…takve legende se rijetko rađaju…
Heheh..vječna twilighterica
Helouuuuuuuuu…eto mene…vrijeme za novi post…da vidimo,škola je sljedeći tjedan..jej ili..?ah,ja sam prvi be….hehh…..a ustvari fakat se veselim školi…i svemu..jer sam izuzetno vesela i optimistična osoba.no,da se vratimo glavnoj(čitaj;omiljenoj)temi bloga…Nadam se da ste svi već čuli da je datum,tj,premijera Twilighta pomaknuta za 21.11!!!!!!!!!!!!!!!!!!!jeeeeeeeeeeee..ou hepi dej……no,sljedeću subotu..hhaha…ću u rukama držati moje osobno božanstvo!!!!!!!!!jučer,sam bila u prodavaonicama algoritma…u izlogu su!!!!!!!tako čiste,nove,lijepe,pune ljubavi..ima i tvrdi i meki uvez……šmrc..moram se strpit do šestog…škicnula sam kraj…aaaaaaaaaaaaaaa….šutim!ugl..luda sam..potvđeno je…no,držim se!hahha…uživajte…živite život punim plućima,i ne zaboravite naše najdraže PRASKOZORJE!!tidich..volim te.hhehe—i da..pozz i onima koji nisu obožavatelji twilight sage,ali su uvijek dobro došli na mome blogu..all my best to u….vječna twilighterica
Friško,friško….nove vijesti o tulumu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!nda….ugl,tulum je premješten sa 29.8 na 6.9.(iako je knjiga prevedena na vrijeme i bit ćemo prvi u svijetu koji su je preveli,naravno poslije Amerike,knjiga se neće stići tiskati u starome roku,pa je premještena na drugi slobodni datum.Dakle,prijave su gotove(do 25.8-8h ujutro),i onaj tko se mislio prijaviti,prijavio se!Tulum će početi u 19.30,a mjesto događanja će biti u mii kucini u avenue mallu!!!!!!!!!!Dakle,bez kašnjenja.I ne zaboravite pare….129 kn..za PRASKOZORJE!!!!!!!!!!!!!!enjoy………………pozz od vaše vječne twilighterice
Kao što svi znamo,praskozorje nije zadnja knjiga twilight sage,već zadnja knjiga u Bellinom licu.Saga će se nastaviti,ali,naravno,sa drugim likovima..Kao što su,Jacob,Leah,Nessie…i meni osobno najdraži Edward!!!Dakle,sumrak sa Edwardove strane ili ti perspektive će biti zasigurno puno zanimljiviji..Npr.prvi dan u školi..tj.Bellin dolazak..Njegova patnja,mučenje,prva noć u Bellinoj sobi(čije opise svi željno iščekujemo)itd.Ugl,knjiga se već naveliko piše,a naslov će biti „Midnight sun“ ili na hrvatskom „Ponoćno sunce“.Prvo poglavlje,tj.nešto malo od njega je već procurilo u javnost…a leda ima asa u rukavu..hah..šala..ugl,slobodno pročitajte..izuzetno je zanimljivo,pogotovo Edwardov osebujan riječnik..a i saznat ćete kolika je Jessica kuja..Dakle,uživajte i pozz od vaše vječne twilighterice..
Ponoćno sunce: Edwardova verzija Sumraka
Ovo je bilo doba dana kada sam želio da mogu spavati. Srednja škola.
Ili je pakao prava riječ? Ako je postojao ikakav način da okajem svoje grijehe, ovo se moralo nekako ubrojiti. Dosada nije bila nešto na što sam navikao; svaki se dan činio nemoguće dosadnijim od prethodnog.
Pretpostavljam da ovo i je moj način spavanja – ako je san definiran kao inertno stanje između aktivnih perioda.
Zurio sam u pukotine na zidu u udaljenom kutu kantine, zamišljajući uzorke kojih tamo nije bilo. Bio je to jedan način na koji sam mogao utišati glasove koji su žuborili poput toka rijeke u mojoj glavi.
Nekoliko stotina tih glasova ignorirao sam iz dosade.
Kad pričamo o ljudskom umu, čuo sam već sve i zatim još malo.
Danas su sve misli bili obuzete trivijalnom dramom novog dodatka malom broju učenika ove škole. Trebalo im je tako malo da dignu strku. Vidio sam novo lice ponovno i ponovno u mislima iz svakog kuta. Samo obična ljudska djevojka. Uzbuđenje oko njenog dolaska je bilo umarajuće predvidljivo – kao kad djetetu pokažeš sjajnu stvarčicu. Polovica muškog djela škole je, poput ovaca, zamišljala kako se zaljubljuju u nju, samo zato jer je bila nešto novo što su mogli gledati. Uložio sam još malo truda da ih sve utišam.
Samo sam četiri glasa blokirao iz poštovanja, a ne mrskosti: moju obitelj, moja dva brata i dvije sestre, koji su bili već toliko navikli na nedostatak privatnosti u mojoj blizini da su rijetko uopće razmišljali o tome. Dao sam im onoliko privatnosti koliko sam mogao. Pokušavao sam ne slušati ako sam mogao utjecati na to.
Pokušavao koliko hoćeš, svejedno...znao sam.
Rosalie je razmišljala, kao i obično, o sebi. Uhvatila je odraz svog profila u odsjaju nečije čaše i divila se svom savršenstvu. Rosalien um je bio plitak izvor sa malo iznenađenja.
Emmet je bjesnio zbog natjecanja s Jasperom u hrvanju u toku noći, koje je izgubio. Trebati će mu svo njegovo ograničeno strpljenje da izdrži do kraja nastave da pokuša ponovno. Nikad se u biti nisam osjećao nametnuto dok sam slušao Emmettove misli, jer on nikad nije mislio ništa što ne bi rekao na glas ili stvarno učinio. Možda sam osjećao krivnju čitajući tuđe misli samo zato jer sam znao da postoje stvari koje ne žele da znam. Ako je Rosalien um bio plitak izvor, Emmettov je bio jezero bez sjena, stakleno bistro.
A Jasper je... patio. Suzdržao sam uzdah.
Edward. Alice je zazvala moje ime u svojoj glavi a time i moju pažnju.
Bilo je to kao da je moje ime izgovorila na glas. Imao sam sreće da je moje ime izašlo iz mode u zadnje vrijeme – bilo bi to vrlo iritantno; svaki put kad bi netko mislio na nekog Edwarda, moja bi se glava automatski okrenula...
Moja se glava sad nije okrenula. Alice i ja smo bili dobri u tim privatnim razgovorima. Rijetko nas je netko uspio uloviti u tome. Zadržao sam pogled na pukotinama u zidu. Kako se drži? upitala me.
Namrštio sam se, samo mali pomak usnama. Ništa što bi ostali primijetili. Mogao sam se jednako tako mrštiti od dosade.
Alicin um je sada zvučao zabrinuto, i vidio sam u njemu kako gleda Jaspera krajičkom oka. Ima li ikakve opasnosti? Posegnula je naprijed, u skoru budućnost, prolazeći njome u potrazi za uzrokom moga mrštenja.
Opustila se. Reci mi ako postane pretjerano loše.
Pomaknuo sam samo oči, gore prema stropu pa natrag dolje.
Hvala ti što ovo radiš.
Bilo mi je drago što joj nisam mogao odgovoriti na glas. Što bi rekao? 'Drago mi je'? Teško da je to bila istina. Nisam uživao slušajući Jasperove unutarnje borbe. Je li uistinu bilo potrebno toliko eksperimentirati? Ne bi li bilo sigurnije kad bi jednostavno priznao da možda nikada neće biti sposoban izdržati žeđ poput nas ostalih, i kad ne bi testirao svoje granice? Zašto očijukati s katastrofom?
Prošla su dva tjedna od zadnjeg lova. To nije bio strašno dug raspon vremena za nas ostale. Možda malo neugodno povremeno – ako bi čovjek prošao preblizu, ako bi vjetar puhao u krivom smjeru. Ali ljudi su rijetko hodali preblizu. Instinkti su im govorili ono što njihovi umovi nisu mogli shvatiti: mi smo bili opasni.
Jasper je trenutno bio veoma opasan.
U tom trenutku, djevojčica se zaustavila na kraju stola do nas, da bi popričala s prijateljicom. Zamahnula je svojom kratkom kosom boje pijeska, prolazeći prstima kroz nju. Grijalice su dopuhale njezin miris do nas. Ja sam bio navikao na osjećaje koje je taj miris izazivao u meni – suha bol u mome grlu, prazan vapaj moga želudca, automatsko stezanje mišića, pojačano izlučivanja otrova u mojim ustima...
Sve je to bilo poprilično normalno, obično sam to lako ignorirao. Bilo je teže sad, kad su osjećaji bili pojačani, duplo jači, dok sam pratio Jasperovu reakciju. Dvije žeđi, ne samo moja. Jasper je dopuštao svojoj mašti da ga ponese. Zamišljao si je to – zamišljao sebe kako se diže s stolice pored Alice i zastaje pored cure. Zamišljao je kako se naginje, kao da joj želi došapnuti nešto, i dopušta svojim usnama da dotaknu liniju njenog vrata. Zamišljao je kakav bi topao tok pulsa ispod nježne kože bio u njegovim ustima...
Lupio sam stolicu pod njim.
Susreo se s mojim pogledom na trenutak, a zatim pogledao dolje. Mogao sam čuti sram i buntovni rat u njegovom umu.
„Žao mi je,“ promrmljao je.
Slegnuo sam ramenima.
„Ne bi napravio ništa,“ Alice mu je promrmljala, smirujući njegovo razočaranje. „Mogu to vidjeti.“
Borio sam se s grimasom koja bi odala njenu laž. Morali smo se držati zajedno, Alice i ja. Nije to bilo lako, čuti glasove ni vidjeti vizije budućnosti. Oboje čudaci među onima koji su već i sami bili čudni. Čuvali smo tajne jedno drugome.
„Pomaže malo ako ih gledaš kao ljude,“ Alice je predložila, njezin visok, muzikalan glas prebrz da bi ga ljudske uši razumjele, kad bi itko od njih i bio dovoljno blizu da ju čuje. „Ime joj je Whitney. Ima sestricu koju obožava. Njezina je majka pozvala Esme na onu vrtnu zabavu, sjećaš li se?“
„Znam tko je ona.“ Jasper je otresito rekao. Okrenuo se i zuri kroz jedan od malih prozora složenih odmah ispod stropa kantine. Njegov je ton završio razgovor.
Morati će ići loviti noćas. Bilo je neozbiljno ovako riskirati, iskušavati njegov snagu da bi izgradio otpornost. Jasper se trebao pomiriti sa svojim ograničenjima i raditi unutar njih. Njegove stare navike nisu olakšavali njegov sadašnji, odabrani način života, nije se smio ovako dovoditi do ruba.
Alice je tiho uzdahnula i ustala, uzimajući svoj pladanj s hranom – u biti rekvizit – sa sobom i ostavila ga samog. Znala je kad mu je bilo dosta njezinog ohrabrivanja. Iako su Rosalie i Emmett mnogo otvorenije pokazivali svoju vezu, Alice i Jasper su bili ti koji su prepoznavali međusobna raspoloženja kao da su njihova vlastita. Kao da su i oni mogli čitati misli – ali samo međusobno.
Edward Cullen,
Refleksna reakcija. Okrenuo sam se na zvuk svog imena, iako to nije bio poziv nego samo misao.
Moje su se oči na trenutak susrele s parom velikih čokoladno-smeđih očiju smještenih na blijedom, srcolikom licu. Znao sam to lice, iako ga do sad ni jednom sam nisam vidio. Bila je to danas prva stvar u svakoj ljudskoj glavi. Nova učenica, Isabella Swan. Kćer gradskog zapovjednika policije, dovedena da živi ovdje zbog neke nove situacije sa skrbništvom. Bella. Ispravila je svih koji bi koristili njezino puno ime...
Odvratio sam pogled nezainteresirano. Trebao mi je trenutak vremena da shvatim da nije ona ta koja je pomislila moje ime.
Naravno da je već bacila oko na Cullenove, čuo sam kako se prva misao nastavlja. Sada sam prepoznao 'glas'. Jessica Stanley – prošlo je već neko vrijeme otkad me zamarala svojim unutarnjim brbljanjima. Koje je to olakšanje bilo kad je prešla preko svoje slijepe zaljubljenosti. Bilo mi je gotovo nemoguće pobjeći njezinim stalnim, smiješnim maštarijama. U to sam vrijeme nekoliko puta poželio da joj mogu objasniti što bi se točno dogodilo kad bi moje usne, i zubi iza njih, došle bilo gdje blizu nje. To bi utišalo njezine dosadne fantazije. Pomisao na njenu reakciju me gotovo natjerala na smijeh.
Puno će koristi imati od toga, Jessica je nastavila. Nije čak ni lijepa. Ne znam zašto Eric toliko zuri u nju... ili Mike.
Trznula se podsvjesno na zadnje ime. Njezina nova velika ljubav, općenito popularan Mike Newton, ju uopće nije doživljavao. S druge strane, očito je doživljavao novu curu. Kao dijete i sjajna stvarčica, opet. To je ostavilo podao prizvuk Jessicinim mislima, iako je bila prilično srdačna prema pridošlici dok joj je objašnjavala uobičajeno poznate stvari o mojoj obitelji. Mora da se nova učenica raspitivala o nama.
I mene danas svi gledaju, Jessica je kriomice razmišljala. Nije li prava sreća što Bella ima dva predavanja sa mnom... kladim se da bi me Mike volio upitati što ona –
Pokušao sam zadržati njene unutrašnje monologe izvan moje glave prije nego me sve te beznačajne i trivijalne stvari izlude.
„Jessica Stanley prodaje ovoj novoj curi svo prljavo rublje Cullen klana,“ promrmljao sam Emmettu da si odvratim misli.
Zacerekao se bezglasno. Nadam se da se barem potrudila, pomislio je.
„U biti, poprilično je nemaštovita. Samo najmanje naznake skandala. Ni trunčica horora. Malo sam razočaran.“
A nova cura? Je li i ona razočarana tračevima?
Poslušao sam da čujem što nova cura, Bella, misli o Jesicinoj priči. Što je vidjela kad je pogledala prema čudnoj, kao kreda blijedoj obitelji koju su generalno izbjegavali?
Na neki je način moja odgovornost bila da znam njenu reakciju. Ja sam svojoj obitelji služio kao izvidnica, u nedostatku bolje riječi. Da nas zaštitim. Ako bi itko ikad postao previše sumnjičav, mogao sam nas rano upozoriti i osigurati jednostavno povlačenje. Dešavalo se povremeno – neki bi čovjek s izraženom maštom u nama vidio likove neke knjige ili filma. Najčešće bi sve krivo shvatili, ali bilo je bolje preseliti se nego riskirati pomnije proučavanje. Vrlo, vrlo rijetko bi netko uistinu pogodio. Nikad im nismo dali priliku da isprobaju svoju hipotezu. Jednostavno bi nestali, i ostali ništa više nego zastrašujuće sjećanje...
Nisam čuo ništa, iako sam usmjerio pažnju na blizinu Jessicinog lakomislenog monologa koji je počeo bujati. Bilo je kao da nitko nije sjedio tamo pored nje. Kako čudno, je li se cura odmaknula? To nije izgledalo vjerojatno, budući da joj je Jessica i dalje neometano brbljala. Pogledao sam da provjerim, osjećajući se izvan ravnoteže. Nikad do sad nisam morao provjeravati nešto što bi mi moj 'ekstra sluh' govorio.
Ponovno, moj se pogled susreo s istim velikim smeđim očima. Sjedila je točno tamo gdje i prije, i gledala nas, rekao bih - potpuno očekivano ponašanje, dok ju je Jessica obasipala lokalnim tračevima o Cullenima.
Razmišljanje o nama bi, također, bilo očekivano.
Ali nisam mogao čuti ni šapat.
Primamljivo toplo crvenilo je prekrilo njene obraze dok je spuštala pogled, dalje od neugodnog osjećaja koji se javlja kad te uhvate da zuriš u stranca. Bilo je dobro da je Jasper još uvijek gledao kroz prozor. Nisam htio zamišljati što bi to jednostavno naviranje krvi u obraze učinilo njegovoj kontroli.
Emocije su bile jasne na njenom licu kao da ih je riječima ispisala na svome čelu: iznenađenje, dok je neznajući zapažala znakove blage razlike između njene vrste i moje, znatiželja, dok je slušala Jessicinu priču, i još nešto...fasciniranost? Ne bi bio prvi put. Bili smo im prelijepi – njima, koji su nama bili namijenjeni kao plijen. I tada, na kraju, neugoda kad sam ju ulovio da zuri u mene.
Svejedno, iako su njezine misli bile tako jasne u njenim neobičnim očima – neobičnim zbog njihove dubine; smeđe su oči često izgledale plitko u svojoj tami – nisam mogao čuti ništa osim tišine s mjesta na kojem je sjedila. Baš ništa.
Na trenutak sam osjetio nespokoj.
Ništa ovakvo nisam do sada doživio. Možda nešto nije sa mnom bilo u redu. Osjećao sam se baš kao i uvijek. Zabrinut, potrudio sam se jače.
Svi glasovi koje sam blokirao su odjednom vikali u mojoj glavi.
...pitam se kakvu glazbu voli... možda bi joj mogao spomenuti onaj novi CD... razmišljao je Mike Newton, dva stola dalje – fokusiran na Bellu Swan.
Pogledaj kako gleda u nju. Nije li dovoljno da pola cura u školi čeka na njega... I misli Erica Yorkiea su se vrtjele oko nove cure.
...tako odvratno. Pomislio bi da je slavna ili nešto... Čak i Edward Cullen, zuri... Lauren Mallory je bila toliko ljubomorna da joj je lice, po svim pravilima, trebalo biti zeleno. I Jessica, šepuri se pred svojom novom prijateljicom. Koja šala... Otrov se nastavio sipati iz njezinih misli. ...kladim se da su ju svi to pitali. Ali htjela bih pričati s njom. Smisliti ću neko originalnije pitanje... smišljala je Ashley Dowling.
...možda će imati Španjolski kad i ja... nadala se June Richardson.
...još tonu stvari moram večeras napraviti! Trigonometrija, ispit iz Engleskog. Nadam se da će moja mama... Anglea Weber, tiha cura, čije su misli bile neuobičajeno dobroćudne, bila je jedina čije za stolom koja nije bila opsjednuta Bellom.
Sve sam ih mogao čuti, svako potpuno nevažnu stvar koja im je prolazila glavom. Ali baš ništa od nove učenice varljivo rječitih očiju.
I, naravno, mogao sam čuti što je djevojka rekla kad se obratila Jessici. Nije mi trebala sposobnost čitanja uma da bi mogao čuti njezin tih, jasan glas na udaljenoj strani duge sobe. „Koji je onaj dečko crvenkasto-smeđe kose?“ Čuo sam kako pita, pogledavši me pažljivo krajičkom oka, samo da bi istog trena odmakla pogled kad je vidjela da još uvijek gledam u nju. Da sam imao vremena nadati se da će mi zvuk njenog glasa pomoći razaznati zvuk njenih misli, izgubljen negdje gdje ja nisam mogao doprijeti, bio bi istoga trena razočaran. Uobičajeno su ljudske misli dolazile u sličnom tonu kao i njihovi glasovi. Ali ovaj tihi, sramežljivi glas mi je bio potpuno nepoznat, ni jedan od stotinu misli koje su odzvanjale sobom, bio sam siguran u to. Potpuno nov.
Oh, sretno ti bilo, glupačo! Jessica je pomislila prije nego joj je odgovorila na pitanje. „To je Edward. Prekrasan je, naravno, ali nemoj trošiti vrijeme. On ne izlazi s curama. Očito ni jedna cura ovdje nije dovoljno lijepa za njega.“ Otpuhnula je.
Okrenuo sam glavu da prikrijem smiješak. Jessica i ostale cure oko nje nisu imale pojma koliko su sretne što mi ni jedna od njih nije bila posebno privlačna.
Ispod prolaznog humora, osjetio sam čudan nagon koji nisam potpuno razumio. Imala je veze s neprijateljskim prizvukom Jessicinih misli kojih nova cura nije bila svjesna... Osjetio sam čudnu potrebu da upadnem među njih, da zaštitim ovu Bellu Swan od tamnijih strana Jessicinog uma. Uistinu čudan osjećaj. Dok sam pokušavao shvatiti čudnu motivaciju iza tog nagona, još sam jednom proučio curu.
Možda je to bio samo neki davno zatomljeni zaštitnički instinkt – jakog prema slabom. Ta je djevojka izgledala krhkije od njezinih novih kolega. Koža joj je bila toliko prozirna da je bilo teško vjerovati da joj pruža neku veliku zaštitu od vanjskog svijeta. Mogao sam vidjeti ritmičan puls krvi kroz njezine vene ispod jasne, blijede kože... Ali nisam se smio koncentrirati na to. Bio sam dobar u življenju života kojeg sam izabrao, ali bio sam jednako žedan kao i Jasper i nije bilo potrebe da prizivam iskušenje.
Mali se nabor pojavio između njenih obrva. Činilo se da ga nije svjesna.
Bilo je to nevjerojatno frustrirajuće! Mogao sam jasno vidjeti da joj nije bilo lagodno sjediti ovdje, pričati sa strancima, biti središte pozornosti. Mogao sam osjetiti njezinu sramežljivost iz toga kako je držala svoja krhka ramena, lagano pogrbljeno kao da je svakog trena očekivala odbijanje... A opet, mogao sam samo osjetiti, samo vidjeti, samo zamisliti. Ništa osim tišine nije dolazilo iz smjera ove jako ne iznimne ljudske djevojke. Nisam čuo ništa. Zašto?
„Idemo li?“ Rosalie je promrmljala, prekinuvši moju usredotočenost.
Odvojio sam pogled od nove djevojke s osjećajem olakšanja. Nisam želio nastaviti ne uspijevati u ovome – iritiralo me. A i nisam htio razviti nikakav interes prema njenim skrivenim mislima samo zato jer su bile sakrivene. Bez sumnje, kad budem dosegao njene misli - a naći ću način da to učinim – biti će jednako nevažne i trivijalne kao misli svakog drugog čovjeka. Nevrijedne truda koji ću uložiti da ih dosegnem.
„I, boji li nas se već ova nova?“ Emmett je upitao, još uvijek čekajući odgovor na svoje prijašnje pitanje.
Slegnuo sam ramenima. Nije bio dovoljno zainteresiran da zahtjeva više informacija. Ni ja nisam trebao biti.
Ustali smo se od stola i izašli iz kantine.
Eeeeeey!Ljudovi,eto mene…..jedan novi postić….ugl,kod mene svakaj novoga..hehehe…no,naša omiljena saga…da ju ne bismo zapostavili!Htjela bih reći još par riječi o partyu…Dakle,održati će se 29.8…ne zna se još točno gdje…ovisi o broju ljudi…da biste došli na famozni party,morate biti član hrvatskog forks foruma!(pitajte za link).Osim,članstva,uvjet za dolazak na party je i kupnja praskozorja!(A,to nikome neće teško pasti…)cijena,će najvjerojatnije biti 129 kn..nisam sigurna,uz popust!No,svakako se kad se učlani na forum treba i izjasniti u anketi..da se zna dolaziš li na party,ne..hehehe..ugl,na partyu će se dobivati i majce…hihi…bit će kvizovi,predavanje algoritma,zakuska,uživancija..mjuza..jjjee.Dakle,ljudi..javite se!!!I da..na tulum možete doći i sa starcima…a da oni ne kupe knjigu…lom..pusa do sljedećeg posta…sve naj,naj od srca..od vaše vječne twilighterice…
SPOILERI::SPOILERI::::SPOILERI
-Bella dobiva bebu…………………………………….
-Bella postaje vampir………………………………….
Sve kaj znam…al bitno…čekam ja 29….heheh..
Al sad lakše dišem!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ah,vječna twilighterica
Puuuuuuuuuuno hvala na čestitkama i divnim željama svima!!!!!!!!!Dakle,napunih 15,napokon…Pitanje koje me svi dns pitaju je kak se osjećam sa 15?i sad,ekskluzivni odgovor…SUPER..ali,niš posebno…hehehe…ugl,dns malo zabave navečer…i tako…još jednom hvala puuno svima i veliki kissy od sad petnaestogodišnje,vječne twilighterice..
p.s.vale,hvala na pjesmici…
Ovaj post posvećujem jednoj curi koja je u vrlo kratkom roku zauzela posebno mjesto u mome srcu….
Dakle,radi se o jednoj,ne jednoj,već..ok,nije bitno..ugl,Pauli…Curi koju sam upoznala preko svoje najdraže majke!Dakle,zaključila je da volimo neke vrlo slične stvari,pa smo razmijenile brojeve…I tako sam upoznala jednu od najboljih osoba na cijelome svijetu!!!!!!!!!!!!!!!A ići ćemo u istu školu i razred(ravnatelj će popustit..)…heheh….Ona je fkt super,super i zakon i mrak i svaka kul riječ koja postoji u žargonu………….Voli dečke,twilight sagu naravno,knjige,zabavu,mene..lol…hehe…Ma ugl.imam filing da se poznajemo godinama…Ona je jednostavno predobra i obožavam ju…i da se zna-Paula,ovaj je post posvećen samo tebi,lolim i ja tebe!!!-čujemo se….kiza….
p.s.Paula,imaš najljepši nosić na svijetu!!!!!!!!!!!!!hehehe..
oprostite,ali ne mogu se suzdržati-vječna twilighterica-
pussa…………………………………mwa………
Iako već svi vjerojatno znate da sumrak dolazi u naša kina krajem prosinca,ok,na Božić..svejedno..mali službeni podsjetnik!!!!!!!!!!!!uživajte..vječna twilighterica
BLITZ FILM & VIDEO DISTRIBUTION D.O.O.
s ponosom najavljuje
Twilight u hrvatskim kinima od 25. 12. 2008.
u multiplex centrima u Zagrebu, Rijeci i Zadru, sredinom siječnja u ostatku Hrvatske.
Svečana premijera filma očekuje se najkasnije tjedan dana prije ove redovne kino distribucije i to u Zagrebu; Branimir Centar i Avenue Mall.
hehehehhehehe....ko ide na premijeru?????lol...
1. Alice: "I'll play you for it. Rock, paper, scissors."
Edward: "Why don't you just tell me who wins?"
Alice: "I do. Excellent."
2. Bella: "Oh, Mike! How will I go on?"
3. Tanya: "Ah, Edward. I've missed you."
4. Emmett: "Oooo, scary."
5. Bella: "Jasper? What do vampires do for bachelor parties? You're not taking him to a strip club, are you?"
6. Charlie: "Bells, we're up to bat."
7. Edward: "You're awfully small to be so hugely irritating."
8. Bella: "Why am I covered in feathers?"
9. Alice: "No one will dare to call you plain when I'm through with you."
Bella: "Only because they're afraid you'll suck their blood."
10. Edward: "Oops."
11. Renee: "Alice wouldn't let us do anything else. Every time we tried, she all but ripped our throats out."
12. Edward: "Do you want me to sing to you? I'll sing all night if it will keep the bad dreams away."
13. Rosalie: "Over my pile of ashes."
14. Edward: "You look so guilty—like you've committed a crime."
15. Sam: "This is not something our treaty anticipated. This is a danger to every human in the area."
16. Rosalie: "I'd like to beat you dead."
17. Jasper: "I can't understand. I can't bear this."
18. Seth: "You'll hurt her. Let her go."
19. Carlisle: "I've seen vampire venom work miracles, but there are conditions that even venom cannot overcome."
20. Jacob: "I'll kill you myself! I'll do it now!"
21. Bella: "Should I be afraid?"
Edward: "Terrified."
Ovo je mali podsjetnik na našu najiščekivaniju i najobožavaniju knjigu,i za sve one koji nisu imali prilike pregledati sve quoutove..ekskluzivno….od ljede za vas….enjoy!
Weeeeeeeeeeej!!!!hepi girl…alo.ljudi..ovako…bd-umirem….zašto.zašto,o zašto toliko dugo moram čekati za knjigu zbog koje većinu dana provodim u razmišljanju o tome što će se dogoditi i kako će Jacob umrijeti…jedva…..grrrrrrrrrrrrrrrrrrr…..citirat ću frendicu:“gadovi američki“ su ju već pročitali..a mi??čekaj,29…hhhhhhhhhh……u ovom postiću bih htjela uputiti veeeeeeeeeeliku pusu mojoj Matildi,koja dns slavi 15 godina svoga postojanja!a to je vrijedno slavlja..jej….a i veeeliki(malo je reć veliki) je twilighter!Tida,pusać i volim te…uživaj…………………hehe……………..pozz svima!....=)
Dani prolaze izuzetno sporo,pogotovo kad ti nedostaju neke plave oči…ovako bih započela novi post…heh..što da kažem,ovih sam dana vrlo inspirirana svim i svačim i neprekidno nešto piskaram,pa….pogotovo,npr,Bellinom uspavankom..vrlo nadahnjuje..i tak.ugl,jedva čekam 29.8..tj,PARTY ŽIVOTA!!!!!!!!!!!!!!!!!Izlalzak breaking dawna u hrv,tj.praskozorja…prvo poglavlje se zove engaded,tak da…to me drži..lol.htjela bih poslat weeeeeeeeeeeeeeejiku pusu mojoj Valjentini,Matildi i Dajani koje su najbolje i obožavam ih!!!!!!!!!!!!!11zašto?hhh..Zato što su:
1.Moji najvjerniji slušatelji bilo čega što je vezano za twilight sagu.Jer svakodnevno slušaju moje žalopojke vezane uz sumrak kao što su:“..zašto Edward nije moj dečko..?“..ili pak…“..kad će više breaking dawn..?“,jer podnose svakodnevne izvještaje o svim mogućim(nepotrebnim)intervjuima,i ubacivanje rečenica iz knjiga u naše razgovore,i slike po avatarima,i stoput prepričavane sadržaje,i što sam ih sramotila sa kupljenim knjigama,i što se beljim kad vidim knjižnicu,i glupe poruke na msn-u…mogla bih nabrajat…ugl,cure,puno vam hvala,za sve to…treba to trpit….vi ste moje svjetlo i volim vas!kiza
2.Jer me trpe i zbog moje druge opsesije,ROCKYA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!hvala…nitko to ne bi mogao..ps.nije tak star..
3.Zato što pozorno slušaju i prate moja razlaganja o rokerima,bendovima,Bon joviju i Gunsima…i razumiju moju potrebu za muškim,dubokim,hrapavim glasom..tnx,cure,najbolje ste…
4.Zato što me s pozornošću slušaju kad god pričam o svojim simpatijama,ljubavima,izgubljenim ljubavima..lol…i novim..hehe..i mojem pojmu savršenog dečka(roker je,da),ILI edward….hvala još jednom…obožavam vas..puuuuusssssssssaaaaaaaa od …Pogodite!hehe..
S ljubavlju,vaša Vječna Twilighterica
